Physalis peruviana - peruanska jagoda

neznam zašto kažu da naraste do 1,5 m kad je kod mene bar 3-3,5 metara visoka biljka prepuna plodova,više je nisam imao gdje vezat pa se vrača prema podu koliko je narasla,Plodovi izvrsni za jest,mislim da sljedeče godine ponovo sadim

Ja sam ranije posadila sjeme i zrenutno su mi biljčice ovolike

Vidim ovdje da se razmnožava sjemenom.
Ja sam kupila vrećicu physalisa, pakovanje onako kao sa gomoljima, umotano u onu slamu. Pa i očekivala sam nekakve gomolje kad tamo suhe grančice dugačke oko 10 cm. Što sad s tim?

Oporavila sa je biljčica, mislim da je bila u pitanju "alergija na orah" pokraj nje. Baš mi je drago što nije nikakva bolest

Konačno su počeli zoriti plodovi, ovako izgleda plod, možda još mora malo dobiti narančastu boju, ali nisam mogla odoljeti. Okus: božanstven



Primjetila sam i jako puno biljčica koje su se same zasijale prošle godine, ali mislim da neće stići imati plodove ove...prekasno su niknule.

Fizalisa ili mjehurica ima tridesetak vrsta. Hajde da vidimo tko što ima pa da razmjenimo sjeme. Jel može?

Pa da TILjo, iz iste su porodice. Imam još 2 vrste physalisa, 1 ukrasnu i još jednu jestivu

SilveK, hvala ti na ovom izviješću.
U proljeće se bacam u akciju sadnje...
Dosta me podsjeća na mjehuricu...

Zašto se nesmije pojesti više plodova? Zbog hipervitaminoze ili??....

Peruanska jagoda je jednogodišnja biljka iz porodice solanceae - pomoćnice (rajčica, krumpir...).  Uzgaja se sjemenom iz zrelog ploda. Sjemenke se siju rano na proljeće u posudice te se kasnije presađuju u čašice, a na otvoreno se presađuju tek kad prestane opasnost od mraza. Sade se na prostor koji je sunčan, ali po mogućnosti zaštičen od vjetrova, te  podalje od "srodnika" radi istih bolesti ili nametnika koji bi je mogli napasti, mada je u pravilu ne napadaju bolesti i štetnici. Naraste na visinu do 1,5 metara, s time da razvija i 7-10  grana, te raste kao malo stabalce. Preporuča se zalijevati čak dvaput dnevno, ali moje su preživjele i dobro rodile i bez toliko zalijevanja. Jako je bitno da je na proljeće čim ranije posijana, da počne čim prije cvasti i da čim obilnije rodi, te da se stignu dozoriti plodovi do mraza, a jedna biljka daje čak 100-150 plodova.



Počinje cvasti u lipnju/srpnju, a cvjetići su žuto-crni:

Nakon cvatnje na mjestu cvijeta se formiraju zeleni lampioni unutar kojeg se razvija plod.

Kad lampoin požuti, plod je zreli i narančaste je boje, te fenomenalnog okusa. Plod sadrži puno vitamina c, može se jesti sirov ili se ukuhava u marmelade, a svježeg se ne preporuča pojesti više od 6 odjednom (a teško se je zaustaviti...)
Iako je jednogodišnja biljka, čula sam iskustva ljudi koji su je gajili u tegli da im je prezimjela unutra i slijedeće godine obilno rodila. Kod mene je na vrtu, a jedne godine je prezimjelo nešto biljaka pa je iznova potjerala iz korjena. Nakon jačeg mraza cijela biljka uvene, a plodovi su navodno baš tada najukusniji.