Otrovne gljive!

 

Zelenu pupavku obično miješaju sa sunčanicama, i tada su trovanja jako teška, često sa smrtnim ishodom.

 

A muharu miješaju s blagvom (Amanita caesarea), i tada su trovanja obično lakša, s poremećajima u probavnom i živčanom sustavu, temperaturom, iscrpljenošču, a nakn toga mogu uslijediti i halucinacije, zavisi od čovjeka do čovjeka i o količini koja je pojedena.

 

Muhara (Amanita muscaria) je predivna gljiva, možda najljepša od svih, i nedvojbeno otrovna, no daleko od toga da je muhara najotrovnija gljiva koja stoji uz bok zelenoj pupavki. U našem području raste puno vrsta gljiva koje su daleko otrovnije od muhare. Evo samo nekih od njih, onih najpoznatijih:

- smrdljiva pupavka (Amanita virosa)

- bijela pupavka (Amanita verna)

- panterova muhara (Amanita pantherina)

- crvenjača (Cortinarius orellanus)

- lijepa koprenka (Cortinarius speciosissimus) 

- žumanjčana koprenka (Cortinarius splendens)

- crvenkasta cjepača (Inocybe patouillardii)

- zemljasta cjepača (Inocybe geophylla)

- mesnatocrvenkasta štitarka (Lepiota helveola)

- rebrasta patuljica (Galerina marginata)

- olovasta rudoliska (Entoloma sinuatum)

- tigrasta vitezovka (Tricholoma pardinum)

- otrovne grlašice (Clitocybe dealbata; phyllophylla; cerussata)

 

Muhara može biti smrtonosna samo ako ju pojedemo u velikim količinama (nekoliko kg), no nisam još nikad čuo da je netko kod nas umro od trovanja muharom. U nekim dijelovima Europe (bivše ruske države i neki dijelovi Skandinavije) muhara se konzumira uz posebne načine pripreme. Inače, njeni otrovi djeluju snažno na naš živčani sustav, te možemo reći da muhara spada u jake halucinogene gljive jer se poslije trovanja muharom doživljava poremećaj svijesti i javljaju se halucinacije.

 Iako predivna gljiva na izgled ona je najotrpvnija gljiva uz zelenu pupavku koje uspijevaju na našem području

Ima bijeli stručak visok, crvenu kapu sa bijelim točkicama.

Treba se je klonit jer može biti smrtonosna ako je pojedemo u većim količinama i za djecu.