Dnevnik by xenia

 

Predvrt slikan s lijeve strane, od ove maline uz ogradu. stojim ispod stabla kruške, uz ogradu do ulice posadila sam višnju marasku, a do kolnog prilaza je već stara kajsija.Vidi se i bijeli susjedov zid.

 

Povrtnjak u nastavku kolnog prilaza. Sad zbilja izgleda jadno , tu je plstenik sa salato i lukom srabrencem,dvije breskve, vinova loaza uz zid, nasadi malina na početku i kraju povrtnjaka.Slijeve strane su stepenice za ulaz u moj dio kuće, kraj njih je cvjetnjak , ruža penjačica i pavit. Kao što vidite,nagurala sam svakog čuda na to malo mjesta. A da, imam još i jedan grm kupine bez bodlji pokraj višnje do ulice. Ne volimo ih jesti ali super su za sokove. Sad čekam da urode prvi plodovi tajberija i pikberija pa da ih probamo . Nadam se već ove godine.

 

 

 Ovi moji problemi će se jednom rješiti meni je ionako najvažnije da mogu kad me uhvati žuta minuta doći gore, sjesti na terasu i gledati prirodu. Zatvorim oči i samo dišem onaj čisti šumski zrak, slušam sokola kako klikće i vjetar u krošnjama hrastova.

Danas je subota, moj najbolji dan u tjednu. Vani puše nekakav hladni vjetar ali to me naravno nije spriječilo da s prijateljicom ne odem na pijacu. Nismo ništa kupile, samo smo onako iz navike bacile pogled na ponudu jaglaca, zumbula i tko zna čega sve ne. Čekamo sutra jer u Plodinama imaju 25 % popusta na cvijeće, zemlju i sjemenje pa ćemo se onda raspištoljiti. Ovako ružan dan stvoren je za pravljenje planova. Jučer sam uslikala vrt u dvorištu, predvrt i jedan krš iza kuće koji ove godine moram dovesti u red. Ljetos smo mijenjali krov pa još stoje ostaci greda, oluka i granje od obrezivanja malina i kupina.

Ovako u proljeće sve djeluje grozno sivo i jadno. Kad stavim slike morat ću se prihvatiti posla da ne ispadne kako samo pričam, a ništa ne radim. Pregledala sam sadnice tajberija (valjda se tako piše ) i pikberija od jesenas . Na moju veliku radost tjeraju mlade listiće. Jedva čekam da  vidim i probam prve plodove.  To malo poznato bobičasto voće sam tražila dvije godine po raznim rasadnicima, zvala telefonom ljude sa oglasa i uvijek zakasnila.I onda jednog lijepog dana sretnem susjedu koja živi par kuća od mene i onako u priči od trgovine do kuće dođemo na temu vrta. P ozove me ona na biljni čaj i razgledavanje.. Bašići se inače bave ekološkom poljoprivredom i vrlo  su aktivni u udruzi Živa zemlja. I kod njih užicam te sadnice.

Dakle, danas je 28. 2. Djeca su u školi i ja sam se dokopala kompa.Na "Dobro jutro Hrvatska" Vakula prognozira promjenjivo vrijeme . Molim Boga da ne pada kiša do ponedjeljka jer mi je prijatelj jučer konačno preorao vrt kod vikandice. Onaj glineni. Ja optimist pomislim kako ću samo malo prekopkati i posijati grašak jer ga trošimo na tone, a kad tamo  vidi jada. Ostavio mi je takve brazde da ču se ubiti od kopanja dok to ne dovedem u red. S tom zemljom nikako da se dogovorim . U proljeće i jesen je živi užas. Dok je mokro ništa ne možeš s njom . Na brdu je pa se ljudi boje gore ići s traktorom , a da prekopavaš ručno nemoguća stvar kad zatravni.Prošle godine nisam orala , dragi mi je spominja rodbinu dok je pokušavao frezati i na kraju mi je preostala samo motika. Na žalost te godine nisam ubrala niti jednu mrkvicu jer se nije mgla probiti kroz te buse. Rajčice su bile odlične, sama sam ih uzgojila na prozoru i dosta rano presadila u vrt. Prekrila sam ih lutrasilom, blagoslovila i rekla sebi da nije neka šteta ako se i smrznu kad ih nisam skupo platila.

Uglavnom , preživjele su, ubrala sam ogromnu košaru sredinom sedmog mjeseca i ponijela na more. Imala sam neku ranu sortu jabučara, nešto volovskog srca amerikanca. Svi su se dobro držali i jeli smo ih svih deset dana bez da su trunuli.

 Sada idem zaliti rasadu na prozoru. Ove godine sam dobila od prijateljice iz udruge " Živa zemlja" eko sjeme volovskog srca crvenog i roza, još nekog duguljastog , posijala sam i rani od lani. Uz to već su krenuli zečići i mirisna grahorica. Ako ne bude padala kiša možda orežem i voćke oko kuće.