Adenium obesum - Pustinjska ruža

Badava meni konzerva kad njima fali svijetlosti.Jedno bez drugoga nema smisla

Belina napisao: Dragi ljubitelji adeniuma,gledam i vaše,a moje 24 sata. Hvala ti Bebolina!

Pokaži nam te slatke buce

Proljeće, ako imaš uvjete za sijanje ja bi poslušao savjete od Tea i Emilly. Uvjeti su bitni. Znači nakon klijanja puno difuznog svjetla, odgovarajući supstrat, vlaga i toplota.

A što se tiče uzgoja adeniuma ja se držim savjeta da dokle god adenium ima lišće dotle ima i potrebu za vodom bez obzira što je sada početak zime. Svoje adeniume redovito zalijevam. Čak ih držim na konzervama tako da kada sunce zasije ugrije i tegle. Na taj način dobe više svijetla ali i toplote i to u pravom trenutku. Osim sunca i vode mislim da je jako bitan i supstrat. Supstrat mora biti propustan i hranjiv. Ako je supstrat bez komposta ili humusa isto je po meni sve OK. Samo tada treba prilikom zalijevanja i prihranjivati. (NPK + mikroelementi)

Da, sjemenke brzo izgube klijavost. 
Uvijek ih možeš utrpati pod neku lampu

Pinus evo gledam tvoj adenium i pitam se pa kako mu je tako lijep i kako tako lijepo napreduje? Morat ću opet od početka pročitati temu, možda mi je nešto promaklo što si pisao o tvome iskustvu. 

Hoja, koliko vidim sa slike ti imaš definitivno različite vrste adeniuma. Mislim da imaju sve osnovne vrste roza boju cvjeta normalno osim hibrida.

Moji Adeniumi obesumi tjeraju cvjetne pupe (u ciklusima) bez dana odmora od početka kolovoza. Razlika je samo u tomu što sada u kući bez sunca nemaju snage da procvjetaju. Od tog silnog broja cvjetnih pupova ako potjeraju 2 – 3 cvjeta ja sam više nego zadovoljan. Za sada početkom zime mi je najaktivniji bijeli adenium. On konstantno nađe snage da otvori 2 – 3 cvijeta. Ovi roza adeniumi isto tako potjeraju cvjetne pupove ali vidim da nemaju dovoljno energije (sunca) da posao dovrše do kraja. Kroz tjedan, dva cvjetni pupovi otpadnu sa biljke umjesto da procvjetaju.

I ja sam se uvjerila koliko su izdržljivi. Imala sam dva mala bebača zgurana u spavaćoj sobi skroz do stakla. I naravno da sam cijelu prošlu zimu zaboravila na njih. Kad sam ih našla bili su skroz mali i kržljavi, a braća koju sam mazila i pazila veliki i debeli. Na proljeće i kroz ljeto su imali isti tretman. Kržljavci su stigli ove ostale, više se ni ne primjeti razlika 

Izdržljivi su i više nego što možemo zamisliti. Da je bilo koja biljčica mjesecima putovala u kartonskim kutijama kao ove moje, sumnjam da bi izdržala toliko, bez vode, zraka i svjetla, još k tome u ljetnim mjesecima. Njima može naškoditi samo prekomjerno zalijevanje i hladan prostor zimi, sve ostalo stoječki podnose

I meni polako počeli klijati...puževim koracima jer opet nema sunca...opet

 milice