Bugičin mini eko povrtnjak

I ja već drugu god zaredom koristim malčiranje, uglavnom pokošenu posušenu travu, ponekad i slamu, ako se nađe "for free" 

rajčice i moja mama "pušta" po podu, uglavnom su to razne vrste cherija- sitni, srednji i krupni, i ovaj po "podu" , puzajući , uvijek ima više plodova od ovoga "nakoljenoga"

vrt je strast, kada god pogledam nečiji vrt, uređen s puno ljubavi i truda - raznježim se, toplo mi je oko srca

uživaj, jer vrtna sezona -ona u punom jeku- tako brzo proleti i slikaj, slikaj , slikaj jooooš slikica

Uvijek sadim isto, sa razmakom oko 60-70 cm (naravno, ne mjerim, nego onako odokativno ) i to mi se dosada u praksi pokazalo jako dobrim. Nikada nemam bolesne paradajze i nadam se da će tako biti i ove godine. Trgam zaperke obavezno i budu visoki, ali ne jako gusti. Pri dnu, pri tlu bude jako prozračno, a to je i najbitnije, jer od zemlje kreće svako isparavanje koje je povezano sa razvojem gljivica i inih problema vezanih za njih. Budem poslikala kad se razrastu. Moram napomenuti da gnojim svaki tjedan (odmalena, još dok su sitni flanci) gnojivom kopriva-gavez koji im daje sve potrebne vitamine, minerale i ostalo. I malčiranje mi pomaže u umjerenijem isparavanju, pa tako i manje zalijevam - time su njihovi listovi zaštićeni zalijevanja vodom, jer koliko god paziš - uvijek bar malo zalijemo po njima, to se ne može izbjeći. 

Nažalost, nemam mjesta za veliki povrtnjak, pa ne mogu okolo njih hodati sa kantama, ali zato mm i ja bez problema šetamo "šumicom" i beremo zrele plodove, a oni budu toliko visoki da nas se uopće ne vidi kad zađemo unutra.