Stvaraonica zabave bugiceza5

...jednom sam pročitala da kada prvi pura nahraniš ptičice onda preuzimaš obavezu za cijeli život jer one postanu ovisne o tvojoj hrani...kolko vidimo kod tebe će to zaista i biti tako jer i tvoja djeca u tome ravnopravno sudjeluju već sada, ovako mali...

...tek danas vidjeh ovu temu, vidim da si i ti fan Božića i božićnog duha...

Snježne dane provodili smo ovako...

Kako su lijepi...milina srcu gledati ih...zasto tako brzo odrastu kao u magli se sjecam ovakvih dana..jednom sam isla sa posla vec kasno oko 9...gledam dvoje djece kako skacu naglavacke sa nekog brdasca..veseli sve cikcu i smiju se od radosti...kako blize prilazim cini mi se moj ivan.pa nepoznam jaknu ni kape na njima ma nije ivan..sto ka blize i blize pa to moj ivan i tiho...majku im njihovu prvo sam pomislila...kako daih i prepoznam kad su izvukli neku debelu maminu jaknu i mamine i moje cizme kape neznam odakle su izvukli...znali su da se mogu igrati dok su suhi nije im bilo dosta snijega pa su isli kuci presvlaciti se svako malo..tiho obuo moje buce a ivan babine samo da se u suhom igraju...nevjerovatno kako su se snasli i presvukli..nisam imala srca da zavicem na njih samo sam se smijala i uzivavala..a oni su nastavili da mi pokazuju kako rade skokove...eeee to je radost...dad toga nema sad su momci pa odemo na bilijar da plati pice ko izgubi...sve se mijenja...al su se sami cuvali i slusali iako sam ja na poslu i nevidim...evo jedna od mnogih zanimljivih prica kako su moji bili mali...uzivaj bugice brzo izrastu i usute da moramo traziti temu za razgovor i druzenje...

Sad recimo moj matej..sav je u poslu i faksu dodje kuci jedva progovori koju..takav je jako ozbiljan imas dojam da mu do nikoga nije stalo a od kad sam ovdje svaki dan aj mama nazovi pa pita kako se sta kuha i usput kako si..sta su ti radili i sta je novoga...jako brine...pravi muskarac nezna reci ali pokaze paznju..sunce moje milo..

Dugi zimski dani krate se i ovako - na maminom poslu... pogotovo kad nemaš nikoga da te čuva, a malo kašljucaš i nisi za vrtić... 

a vožnja tramvajem bila je vrhunac... odmah sam zaspao, umoran i pod dojmom proteklog dana 

Josipo, drago mi te vidjeti... prije smo se češće sretale po forumu... sad nekako nemamo vremena, pa neka si ti meni navratila i kad me nema... nadam se da si puno, puno bolje.  Zmaisli, izdržao je maleni cijeli dan samnom na poslu... a tete s kojima mama radi su se natjecale koja će ga pogostiti s boljim slatkišem.  Sve to bilo mu je novo i uživao je, pogotovo u vožnji liftom.  Dječici stvarno malo za sreću treba. 

Hvala, draga moja. Moja sinčina je već puno bolje, a kasnije idemo u dnevnu bolnicu na pregled i dozu antibiotika koju prima kroz venu da brže djeluje.  Drago mi je da si nam i ti bolje. Drži se.