Adenium obesum - Pustinjska ruža

Dobro je napraviti  razliku između pinciranja i obrezivanja. To izgleda na prvi pogled isto ali postoji bitna razlika. Da objasnim. Par mjeseci nakon pinciranja na biljci se ne poznaju nikakve rane od pinciranja. Ne pinciram štipanjem noktima nego režem škaricama za nokte (najbolje) ili žiletom.  Pinciram vrh adeniuma, treći ili četvrti par listića. Znači dva ili tri para listića ostanu na adeniumu. Režem samo jedan (gornji) par listića. Nije važan datum pinciranja  nego starost biljke. Obično su biljke stare oko mjesec  do mjesec i pol.

Obrezivanje. Nakon obrezivanja rane su dugo vidljive. Na mojima se poznaju još uvijek rane stare dvije godine. Režem „stare“ adeniume.  Režem vrhove grana.  Nakon rezanja adenium pri vrhu odrezane grane  potjera 2-3 nove grane. Na taj način pomognem adeniumu da formira ljepšu krošnju.  Onako da poprimi  zbiti, kompaktni habitus. Kao da oblikujete bonsai. Malo ga dignete iz supstrata, malo porežete  grane  koje  iz nekog razloga pobjegnu iz krošnje. Istovremeno to je investicija u cvjetanje. Adeniumi  formiraju cvijet na vrhovima grana.

 Kod obrezivanja je važan datum kada to radite nije bitna starost biljke. Obrezujete u vrijeme kada biljka krene u punu vegetaciju. Kod nas na kopnu krajem svibnja, početkom lipnja. Naši primorci vjerojatno mogu 2-3 tjedna prije.

Još samo riječ dvije o pinciranju. Kada adeniumu odrežem centralnu stabljiku automatski mu zaustavim rast u visinu. No istovremeno ga i dalje prihranjujem prilikom svakog zalijevanja. I što drugo  jadniku  preostane  nego da se počne debljati. Hoće neće mora. U visinu ne može, odrezao sam mu centralnu granu. Mora u širinu, mora početi oblikovati  kaudeks. Svega ima u obilju, svjetla, toplote, vode , gnojiva. Počinje formirati kaudeks, rezervu za crne dane.

 Daleko od toga da bi nekom solio pamet i mislio da je to jedini put. Sigurno nije. Ali ovako ja radim i ovo mi se za sada čini u redu.