Čičoka- gomoljasti suncokret (helianthus tuberosus

Čičoka potječe iz Sjeverne Amerike, a smatra se da ju je u Europu donijeo Francuski istraživač Samuel de Champlain koji ih je pronašao na Cape Cod-u 1605. godine. Opisao je kako imaju okus koji podsjeća na artičoke, što možda opravdava njihov uvriježeni naziv (Jeruzalemska artičoka). Jeruzalem u imenu vjerojatno potječe od iskrivljene talijanske riječi girasole (tal. suncokret), budući da čičoka spada u obitelj suncokreta. Druga teorija kaže da Jeruzalem u imenu zapravo dolazi od iskrivljene riječi Terneuzen, grada u Nizozemskoj iz kojeg je čičoka donesena u Englesku 1616. godine.

Porodica:glavičoka-asteraceae

Čičoka pripada postojanim vrstama suncokreta. Naraste do visine do tri metra i nosi više, samo 4-7cm širokih cvjetnih glava. Uz to što je bujna ukrasna ili vrtna biljka i živica uz ogradu, čičoka je izdržljivo cviječe za rezanje i čuvanje u vazama, prikladna i z auzgoj u povrtnjaku. Zbog snažnog razmnožavanja podzemnih dijelova nije prikladna za uzgoj na gredici s trajnicama. Biljka od rujna nosi crveno-smeđe do svjetložute cvjetove.

Klima i stanište: nema posebnih zahtjeva s obzirom na temp i stanište. Pogodna su mjesta na kojima uspijeva i suncokret.

Tlo:dobro usitnjena, prozračna tla s dobrom odvodnjom, jer ne podnosi zadržavanje vode

Sjetva i presađivanje: kako gomolji čičoke podose temp i do -30  na otvorenome se mogu saditi od studenoga pa do sredine travnja. Kasnija sadnja smanjuje prinos. Moguć je jednogodišnji ili višegodišnji uzgoj

Njega i gnojidba: tlo je potrebno pripremiti dubokim prekapanjem i obilnim dodavanjem organskog gnojiva -zrelog komposta, odležalog stajskog gnoja ili suhe tvari stajskog gnoja. U proljećže treba redovito uništavati korov oko biljaka

berba: gomolje iskopavati od studenog. Kako su gomolji otporni na hladnoću mogu ostati u tlu i preko zime, te ih se vadi prema potrebi

primjena i skladištenje: gomolji se vrlo brzo isušuju, te ih je najbolje čuvati u zemlji. Upotrebljavaju se poput krumpira, pirjani, kuhani ili pečeni. Neki je pripremaju kao šparogu, cvjetaču ili korabicu. Gomolj je ukusan i sirov, okus mu podsjeća na orahe.

 

Slično kao krumpir, i čičoka je izvrstan izvor kalija, a pola šalice svježe čičoke zadovoljava 20 % dnevnih potreba za kalijem. U istih pola šalice čičoke nalazi se tek 57 kcal, 1,5 grama bjelančevina, 1,2 grama vlakana. Čičoka je izvor kalcija, željeza, vitamina C, folne kiseline te vitamina B1 i B2.

Ipak, najznačajniji nutricionistički plus krije se u visokom udjelu inulina, neprobavljivog ugljikohidrata koji posjeduje prebiotički učinak, odnosno povoljno djeluje na crijevnu mikrofloru. U 100 g čičoke nalazi sečak 11 – 14 g inulina. Samo za usporedbu, utvrđeno je da Europljani dnevno unose od 3 do 11 g inulina putem prehrane.

Nutritivna vrijednost u 100 g sirove čičoke:

Energetska vrijednost: 73 kcal

Ugljikohidrati: 17.4 g

Prehrambena vlakna: 1.6 g

Masti: 0.0 g

Bjelančevine: 2.0 g

Beta karoten: 12.0 mcg

Vitamin C: 4.0 mg

Vitamin E:0.2 mg

Vitamin K: 0.1 mcg

Vitamin B1 0.2 mg

Vitamin B2: 0.1 mg

Vitamin B3: 1.3 mg

Vitamin B6 0.1 mg

Folat: 13.0 mcg

Pantotenska kiselina: 0.4 mg

Kolin: 30.0 mg

Kalcij: 14.0 mg

Željezo: 3.4 mg

Magnezij: 17.0 mg

Fosfor: 78.0 mg

Kalij: 429 mg

Natrij: 4.0 mg

Cink: 0.1 mg

Bakar: 0.1 mg

Mangan: 0.1 mg

Čičoka je namirnica pogodna za prehranu dijabetičara jer inulin ima glikemijski indeks jednak nuli, odnosno ne potiče izlučivanje inzulina. Preporučuje se i osobama izloženim riziku od kardiovaskularnih bolesti jer inulin pridonosi sniženju ukupnog kolesterola i lipida u serumu.